UDARNA PESNICA: Ima li države?
Već negde napisah da mi nikako nije drago zato što je potvrdio sve ono što sam inače govorio još prošle godine, kada je čitav haos i pokušaj obojene revolucije pokrenut. Još tada sam ukazao da su BIA i policija skroz zakazali, jer zaista je bilo neverovatno da danima, a kasnije i mesecima, nismo mogli da imamo niti jedan snimak ili fotografiju s nekog od plenuma na fakultetima, niti smo znali imena i prezimena učesnika plenuma. Da budem precizan, nisu služba i policija samo zakazale već su njihovi delovi ozbiljno radili za blokadere i bili su aktivni učesnici pokušaja nasilnog prevrata. O pravosuđu mi je sumanuto da trošim reči, jer dobro je poznato kakav sam stav iznosio, a predsednikova potvrda iz emisije o delovanju sudija i tužilaca tokom obojene revolucije samo mi je bila dodatna satisfakcija koliko sam bio u pravu. Najgore od svega mi je što sam najviše prozivki, pa i nameštanja raznih afera, dobio uglavnom od saboraca, koji su se, kada je sve otpočelo, vrlo „hrabro“ pokazali sakrivši se u mišje rupe da sačekaju prevrat. Takvi su doveli do kolapsa sistema, jer sam takođe prvi javno ukazao da revoluciju nije otpočeo običan narod, niti privatni sektor, već je ona krenula iz sistema, i to od onih kojima je ova vlast sve dala. Svi oni jahali su na leđima Aleksandra Vučića, vešto sklanjajući i udaljavajući svakog iskrenog čoveka što dalje od njega dok su pleli paukovu mrežu pripremajući mu svilen gajtan.
Predsednikove reči da se više nije oslanjao na BIA, jedinu našu bezbednosnu službu koja mora da bude srce i duša ove zemlje u njenoj zaštiti, dokaz su totalnog kraha sistema i države. Logično, ako oni koji bi morali da štite sistem, a to su BIA i policija, nisu radili svoj posao, svako od nas će se pitati koliko je siguran u ovoj zemlji. Imamo li uopšte državu? I tu ću biti krajnje iskren, Vučić je od Srbije napravio raj za investiranje, ekonomski jaku i snažnu zemlju, ozbiljnu vojsku, spoljnu politiku je doveo do savršenstva, Srbija je danas ozbiljno uvažen faktor, dobili smo Ekspo, na sve strane se gradi, nezaposlenost je nikad manja, srednja klasa se konačno stvorila... Dakle, to su nemerljivi uspesi. Ono gde je on najviše zakazao jeste činjenica da je unutar sistema dopušten totalni haos i da su se u sam sistem uvukli najgori mešetari, tzv. duboka država, koji su doveli do toga da bez obzira na to ko pobedi na izborima, praktično su oni vlast i oni haraju. Prvi sam ukazivao na pet oblasti koje su bile najkritičnije - kultura, pravosuđe, kompletan obrazovni sistem, mediji i delovi bezbednosnog sektora. Ispostavilo se da sam pogodio u srž, no tada to niko nije želeo da čuje. Danas, kada je voda došla do nosa i kada su se spavači aktivirali, svima je sve jasno, a slušavši predsednika Republike mogu da konstatujem da je dobro što uopšte postojimo i što smo živi. Kako smo pretekli ovu obojenu revoluciju, pravo da vam kažem, nisam siguran da bih imao pravi odgovor. No, ona je mene mnogo toga naučila i strahovito kao čoveka promenila. Shvatio sam koliko je čovek čoveku vuk, te koliko je nemoguće u političkom svetu bilo kome verovati. Najgore od svega mi je saznanje da državu praktično nismo ni imali, te da je ključni posao u nekom narednom periodu da se pokuša s njenim stvaranjem. Preciznije rečeno sa uspostavljanjem sistema u državi. No, iskustvo me je naučilo da će to biti u najmanju ruku nemoguće uraditi, jer državu koju suštinski nemamo nekako u mnogo čemu menja tzv. duboka država, koju i te kako imamo. Dok nju ne razbijemo, nećemo imati ni državu.